Jos jedna fudbalska sezona je za nama, za razliku od prošle titula i kup su ponovo na Parkheadu, medjutim i pored ovako uspesne godine ne mozemo biti potpuno srecni na kraju...Mnogi ce se upitati- Zašto?, ali odgovor je jednostavan-ovo je bila poslednja sezona Henrika Larssona u dresu Celtic-a.Stoga je sasvim logicno sto cemo ovaj tekst posvetiti upravo njemu.Pokusacemo u kratkim crtama prikazati gotovo sve trenutke u fudbalskoj karijeri, preko dolaska na Parkhead, uspona i padova, srecnih i teskih perioda pa sve do ovih poslednjih dana u zeleno-belom dresu.
Ovaj trideset-trogodisnji Svedjanin se bas kao u vec poznatim pricama, od prilicno siromasnog decaka u gradicu u unutrasnjosti Svedske uzdigao do jedne od najvecih legendi Celtic-a.Poceo je zivot radeci kao prodavac voca u rodnom Helsinborgu posto su mu roditelji bili prilicno siromasni.Jos od ranog detinjstva zanimao se za fudbal, a kada god bi u skoli bio zapitan sta bi zeleo da bude kad poraste odgovor je uvek glasio “profesionalni fudbaler”.Fudbal je i poceo da trenira sa svojih pet godina, a sa svega sedamnaest debitovao je za treceligaski klub Hogaborg.Posle solidnih igara prelazi u vec poznatiji Helsinborg gde sa svojih deset golova u prvoj sezoni doprinosi plasmanu kluba u prvu ligu Svedske.U svojoj prvoj sezoni u najjacoj nacionalnoj ligi postaje treci golgeter sampionata.U tom trenutku nova zvezda Svedske je nesumnjivo u usponu.Upravo to su i osetili u holandskom Feyenoord-u, za koji je zaigrao u jesen 1993.Posle losih igara u prvoj sezoni za svoj novi klub u kojoj je postigao svega jedan pogodak, u narednim godinama uspeva da svojim golovima doprinese osvajanju holandskog kupa nakon dugog niza godina.
Posle cetiri godine provedene u Roterdamu odlucuje da karijeru nastavi na Parkheadu, sto ce se ispostaviti kao ispravan potez s obzirom na veliki uspeh koji je ostvario u Celticu a o kome ce detaljnije biti reci u nastavku teksta.
U trenutku kada se tada kao dvadeset-sestogodisnji napadac preselio na Parkhead 1997., Celtic-ov ljuti rival Rangers je upravo nanizao svoju devetu sampionsku titulu u nizu.Iako su mnogi u prvi mah bili skepticni, Henrik je vec u svojoj drugoj utakmici u zeleno-belom dresu postigao gol i pokazao da je na putu da postane jedna od legendi kluba, i sada se slobodno moze reci da je u tome u potpunosti uspeo.
Za svojih sedam sezona koliko je proveo u Celtic-u postao je prvi posleratni strelac kluba, rekorder po broju golova u evropskim takmicenjima kao i osvajac zlatne kopacke Evrope 2001., kada se uzme u obzir cinjenica da je posle dvostrukog preloma noge na mecu UEFA kupa protiv Lyon-a propustio veci deo sezone 99/00 ovakav uspeh je tesko opisati recima kao sto su “sjajan” ili “maestralan”, ali s obzirom da u srpskom jeziku ne mozemo upotrebiti jos visi stepen komparacije nadam se da ce citaoci sami pronaci prikladan pridev za ovaj Larssonov uspeh.Posle vec pomenute povrede Henrik je uz neverovatnu jacinu karaktera zaigrao mnogo bolje i sto je mozda jos paradoksalnije bas kao da mu je taj peh jos vise podigao samopouzdanje.
Vec naredne sezone dolaskom Martina O’Neilla, Bhoys-i osvajaju sve trofeje u Skotskoj pre svega doprinosom Henrika Larssona koji u toj sezoni postize fascinantna